Kršćanski Protestanski Blog
26.10.2009., ponedjeljak
PISMO LJUBAVI PRAVOGA OCA
|
Izvor: http://www.vjera.net/index.php?option=com_content&view=article&id=69:pismo-ljubavi-pravoga-oca&catid=49:clanci&Itemid=41 Dijete moje… Moguće da me ne poznaješ, ali ja o tebi sve znam …Psalam 139:1 Znam kada sjedaš i kada se ustaješ …Psalam 139:2 Sve tvoje staze su mi poznate …Psalam 139:3 Pa i svaka vlas na tvojoj glavi je izbrojana …Matej 10:29-31 Sazdan si prema mome obličju …Postanak 1:27 Nalaziš se u meni, gdje se krećeš i živiš …Djela 17:28 Jer si od mojega roda …Djela 17:28 Znadoh te prije nego si začet u majčinoj utrobi …Jeremija 1:4-5 Izabrao sam te još kada sam planirao stvaranje …Efežanima 1:11-12 Tvoj život nije slučajnost, jer svi su tvoji dani u mojoj knjizi zabilježeni …Psalam 139:15-16 Ja sam bio taj koji je odredio pravo vrijeme tvoga rođenja, i mjesto tvoga življenja …Djela 17:26 Načinjen si čudesno i predivno …Psalam 139:14 Jer ja sam te satkao u majčinoj utrobi …Psalam 139:13 Ja sam te na dan tvojega rođenja izveo na svijet …Psalam 71:6 Oni koji me ne poznaju, krivo me predstavljaju …Jovan 8:41-44 Ja nisam udaljen i gnjevan, već sam izražaj savršene ljubavi …1 Jovanova 4:16 A žudnja mi je da tu svoju ljubav obilato na tebe izlijem …1 Jovanova 3:1 I To jednostavno zato što si moje dijete a ja tvoj otac …1 Jovanova 3:1 Pružam ti više nego ti je tvoj zemaljski otac ikada mogao pružiti …Matej 7:11 Zato što sam ja savršeni otac …Matej 5:48 Svaki dobri dar kojega primaš dolazi iz moje ruke …Jakov 1:17 Jer se brinem za tebe i podmirujem sve tvoje potrebe …Matej 6:31-33 Moj plan za tvoju budućnost je uvijek ispunjen nadom …Jeremija 29:11 Zato što te ljubim ljubavlju vječnom …Jeremija 31:3 Moja razmišljanja o tebi su bezbrojna i ne mogu se izjednačiti s pijeskom na morskoj obali …Psalam 139:17-18 Nad tobom se radujem pun veselja …Sefanija 3:17 I nikada ti neću prestati činiti dobro …Jeremija 32:40 Jer ti si moja predraga svojina …Izlazak 19:5 Želim te čvrsto utvrditi svim srcem svojim, svom dušom svojom …Jeremija 32:41 I želim ti objaviti predivne i nedokučive tajne …Jeremija 33:3 Ako me potražiš svim svojim srcem, naći ćeš mePon … Zakon 4:29 Raduj se u meni i ja ću ispuniti sve želje tvoga srca …Psalam 37:4 Jer ja sam taj koji proizvodim u tebi te želje …Filipljanima 2:13 Ja sam u stanju učiniti neograničeno više nego ti možeš i pomisliti …Efežanima 3:20 Jer nitko te ne može utješiti i ohrabriti kao ja …2 Solunjanima 2:16-17 Ja sam također i Otac koji te tješi u ma kakvim nevoljama…2 Korinćanima 1:3-4 Kada si bio skršena srca, bio sam ti blizu …Psalam 34:19 Nosio sam te blizu svoga srca, kao što pastir nosi janje u svojemu naručju …Isaija 40:11 Dolazi dan kada ću otrti svaku suzu s tvojega lica …Otkrivenje 21:3-4 I uzeti ću svaku bol koju si podnosio ovdje na zemlji…Otkrivenje 21:3-4 Ja sam tvoj Otac, i ljubim te isto kao što sam ljubio svojega sina, Isusa …Jovan 17:23 Jer je u Isusu moja ljubav prema tebi savršeno objavljena …Jovan 17:26 On je potpuni izražaj moje biti …Hebrejima 1:3 On je došao praktično pokazati da sam za tebe, a ne protiv tebe …Rimljanima 8:31 I da ti kaže da ja ne brojim tvoje grijehe …2 Korinćanima 5:18-19 Isus je umro radi toga da se mi, ti i ja, izmirimo …2 Korinćanima 5:18-19 Njegova smrt je najuzvišeniji izražaj moje ljubavi prema tebi…1 Jovan 4:10 Dao sam sve što sam ljubio, samo da bi mogao pridobiti tvoju ljubav …Rimljanima 8:31-32 Ako primiš moj dar, mojega sina Isusa, mene primaš …1 Jovanova 2:23 I nikada te više ništa neće moći opet odvojiti od moje ljubavi …Rimljanima 8:38-39 Vrati se kući i ja ću sazvati najveću veselicu kakvu nebo još nije vidjelo …Luka 15:7 Oduvijek sam bio Otac, i uvijek ču Otac i ostati …Efežanima 3:14-15 Sada ću ti postaviti najvažnije pitanje tvoga života:… Želiš li i ti biti moje dijete?… Jovan 1:12-13 Čekam na tvoj odaziv …Luka 15:11-32 Ljubi te, Tvoj Tata, Bog Svemogući |
23.10.2009., petak
SLOMIMO DUH OSUDE AUTORITETOM IMENA ISUSOVA
|
Koliko osuda može nanijeti štete to ljudi često nisu niti svjesni. Problem kršćanstva danas je što idemo iz krajnosti u krajnost, neki ili previše popuštaju (nema autoriteta u crkvi) što vodi općem kaosu ili pak previše osuđuju i samo tovare krivnju. Ja ću danas posebno govoriti o ovoj drugoj krajnosti. Ljudi su često u crkvi toliko pravedni da bi u svoj toj samopravednosti osudili i Isusa da tijelom dođe u crkvu. Što je u pitanju? Reći ću vam odmah, u pitanju je jedan duh, vrlo opasan duh koji operira pojedincima, crkvama, a plašim se i pojedinim denominacijama. To je duh osude, duh kojemu mi dajemo prostora kada se postavimo biti sudcima drugim ljudima, kada počnemo na druge stavljati bremena koja niti mi sami ne možemo nositi, kada zbog svojega blagoslova koji nam je darovan po Božjoj milosti (bilo da se radi o otkrivenju, pobjedi na nekom polju, materijalnim dobrima...) mii počnemo na druge koji nemaju taj blagoslov gledati kao na one koji su niži od nas. Strašno! Strašno! Strašno!... i još tisuću puta. I onda se pitamo: "Zašto ljudi odlaze iz crkve?" ; "Zašto toliko slomljenih, uništenih isl.?" Osuda, osuda i samo osuda to je ono što ljude često (ne svakako u svim slučajevima) dovede u bezizlaznu situaciju. Osoba na kojoj je duh osude ako nema koga drugog osuđivati, često osuđuje samu sebe i nema mira i širi oko sebe neku nelagodu izazivajući strah u drugima onemogućujući ih da budu slobodni i da budu ono što jesu, jer plaše se osude koju su već od istih pretrpjeli. Jel to Isus tražio od nas? Evo što On, naš ljubljeni Gospodin i Spasitelj kaže na to: "Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se." (Mt 7, 1–2) Tu imamo i upozorenje kojeg mnogi nisu svjesni. Što se desi, kada bacamo osudu na druge u svezi nečega onda će se često ista ta situacija dogoditi u našemu životu i onda ćemo mi pasti u istu osudu i doći ćemo ovaj put u poziciju osuđenog. I to će se često ponavljati. I tada trebamo prepoznati to, pokajati se za osudu koju smo mi bacali na druge u prošlosti i slomiti to nad našim životima što je došlo na nas autoritetom imena Isusova. Kada činimo osudu mi se otvaramo za duha osude koji tada nesmetano dolazi i zarobljuje nas u osudu nas samih i drugih oko nas. Znate tko je tužitelj, optuživač? Sam sotona, i kada ti osuđuješ i lomiš druge svojim osudama nisi niti svjestan kolko si pod njegovim zlim utjecajem. Što tada trebamo napraviti kada to prepoznamo u našemu životu? Moramo biti svjesni da mi imamo vlast u imenu Isus i autoritet nad tim (vidjeti Matej 28:18-19) i to moramo slomiti ne dopustivši nikada više da dođe to u naš život. Kada dođe napast da druge osudimo sjetimo se što nam dalje Isus kaže: "Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Ili kako možeš reći bratu svomu: ‘De da ti izvadim trun iz oka', a eto brvna u oku tvom? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!" (Mt 7, 3–5) Najprije pogledaj sebe, jer i ti si skoln griješiti i trebaš Božju svetu milost neprestano. Točno je da trebamo upozoriti ako netko živi u grijehu, postupa loše, ali Biblija nam kaže kako: "Braćo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne podlegneš napasti." (Galaćanima 6:1) "Sa svakom poniznošću i krotošću, s trpljenjem, trpeći jedan drugoga u ljubavi" (Efežanima 4:2) To Bog želi od nas. A kako da imam ljubavi? Bog će ti po svojemu Duhu dati ljubavi, Njegove ljubavi koja je savršeno opisana u 1 Korinćanima 13. Ako si možda pretrpio / pretrpila osudu od drugih braće i sestara, a dolaziš pred Krista priznajući mu sve i utječući se njemu onda znaj: "Nema dakle, sada, više nikakve osude za one koji su u Isusu Kristu." (Rimljanima 8:1) Ti si njegova / njegova i nema više nikakve osude tebi, bez obzira što ti drugi govorili. Isus te prihvaća i ljubi i Njegova volja za nas je da živimo u ljubavi jedni sa drugima, a ne u osudi, jer po ljubavi će nas prepoznati da smo Njegovi. |
03.10.2008., petak
LJUBAV, PRIZNANJE I OPROST
|
Ljubav prema Bogu i bližnjemu treba krasiti život svakog kršćanina. Iz te ljubavi mora doći oprost. Pitamo se otkud tolika otuđenost, razdori među kršćanima, međusobno nepoznavanje...? Dali smo spremni susreti druge ljude, pa čak i one koji nam „malo idu na živce“? Teško je sresti se s teškim ljudima, a činjenica je da smo svi u nekom periodu teški za druge, a ponajpače za sami sebe. Teški smo, jer svoje terete grijeha ne donosimo pred Golgotski križ, teški smo i biti ćemo još teži ne budemo li se pokajali pred Bogom i zatražili oprost od Njega. Samo od Njega? Koliko smo samo povrijedili ljudi oko sebe? U Markovu Evanđelju 11:25-26 čitamo: „I kad se spremate na molitvu, oprostite, ako što imate proti kojemu, da i Otac vaš na nebesima oprosti vama grijehe vaše. Ako li vi ne oprostite, ni Otac vaš na nebesima neće oprostiti vama grijeha vaših." Moramo se izmiriti i s drugim ljudima koje smo povrijedili i koji su povrijedili nas. Oprostimo li mi I Bog će oprostiti nama I tada ćemo moći s pouzdanjem moliti poput Asafa: “Pomozi nam, Bože, spasitelju naš, zbog časti imena svojega! Oslobodi nas i oprosti nam grijehe naše zbog imena svojega!” (Psalam 79:9) Moći ćemo očekivati oprost od Boga. Koliko je samo razdora među kršćanima zbog neoprosta! Koje li žalosti! Namjesto da jedni druge ljubimo I potaknuti tom ljubavlju oprostimo, mi jedni od drugih okrećemo glave, svađamo se oko gluposti, tračamo jedni druge! Koje li žalosti! Proučimo skupa tekst iz 1 Ivanove 1:3-10: “3 Što smo vidjeli i čuli, javljamo i vama, da i vi s nama imate zajednicu; a naša je zajednica s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom. 4 I ovo mi vama pišemo, da se radujete i radost naša bude potpuna. 5 I ovo je navještenje, koje smo čuli od njega i javljamo vama, da je Bog svjetlost, i tame u njemu nema nikakve. 6 Ako reknemo, da imamo zajedništvo s njim, a u tami hodimo, lažemo i ne činimo istine. 7 Ako li u svjetlosti hodimo, kao što je on u svijetlu, imamo zajedništvo jedan s drugim, i krv Isusa Krista, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha. 8 Ako reknemo, da grijeha nema, sami sebe varamo, i istine nema u nama. 9 Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je i pravedan, da nam oprosti grijehe i očisti nas od svake nepravde. 10 Ako reknemo, da nijesmo sagriješili, gradimo ga lašcem, i riječ njegova nije u nama.” Promotrimo ovaj tekst skupa. U 3 stihu Ivan govori o zajednici. Želi imati zajednicu s ostalom braćom i sestrama.Pročitajmo opet drugi dio stiha gdje kaže: “a naša je zajednica s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom.” (1 Ivanova 1:3b) Zajedništvo, da bismo imali zdravo zajedništvo s braćom i sestrama moramo imati zdravo zajedništvo s Bogom. To važi i suprotno kao što smo vidjeli u malo prije citiranim stihovima. Luka 10:27: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom i svom misli svojom, i bližnjega svojega kao samoga sebe!" Ovdje vidimo neodvojivost između ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu. Bližnjeg je nemoguće ljubiti ako nismo u zajedništvu s Bogom, a isto tako ne možemo reći da ljubimo Boga ako mrzimo bližnje (vidjeti 1 Ivanova 2:9-11; 3:10-17; 4:7-8; 5:1-2) Eros i filos su zemaljske vrste ljubavi, poznate samo našim tjelesnim čulima. Te dvije ljubavi su ograničene, traže svoju korist, uslugu za uslugu, dok kršćani poznaju agape ljubav. Ta ljubav dolazi od Boga i razlivena je u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan (Rimljanima 5:5). Osobine te ljubavi savršeno su opisane u 1 Korinćanima 13. To je Božja vječna ljubav kojom nas ljubi (Jeremija 31:3) Tu ljubav smo primili onoga dana kada smo primili Isusa u svoje živote. Isus u Mateju 24:12 kaže, citiram: “Jer će bezbožnost uzeti maha, ljubav će ohladnjeti kod mnogih.” “Bezbožnost uzeti maha”- nešto što karakterizira bezbožnika jeste hladnoća, lažno suosjećanje, ljubav prema ovosvijetskim izopačenostima. Koliko je samo kršćana danas primjerice privučeno u blud? Ravnali su se po tijelu- po erosu- da bi zadovoljili svoje potrebe. Ovo su ti dani gdje bezbožnost uzima maha. Koja ljubav se hladi? Agape ljubav se hladi, ona ljubav koju samo može dati Bog. Zato nema zajedništva, nema bratskih čvrstih veza. Veze pucaju, ne želimo upoznati i ohrabriti novu braću, a ponašamo se baš poput svjetovnjaka: mi biramo one ljude koji nam samo potvrđuju pa maker to i zlo bilo. Tada su nam prijatelji, a kada se usude reći svoj stav prestaju nam biti prijateljima. Reći ću vam: ako vam vaši prijatelji ne govore i vaše greške, znajte da vam oni nisu prijatelji. Prijateljstvo u pravom smislu te riječi mora biti praćeno ljubavlju, a ako nekoga ljubim ja ću mu za njegovo dobro reći i njegove loše strane. Naravno, reći ću u ljubavi. Ako zbilja imamo zajedništvo s Bogom i jedni s drugima tada će zbilja naša radost biti potpuna (pogledaj 4 stih 1 Ivanove 1) Tada ćemo biti svjesni da je Bog svjetlost, da ne podnosi tamu (1 Ivanova 1:5) Možda to spominjemo deklerativno, ali naši životi često su grešni, živimo nečisto, vrijeđamo bližnje svojim riječima i postupcima- tvrdimo da smo pravedni- ne, nismo pravedni, tada lažemo (vidjeti dalje 6 stih 1 Ivanove) Obratimo sada pažnju na stih 7. Pročitajmo ga još jednom: “Ako li u svjetlosti hodimo, kao što je on u svijetlu, imamo zajedništvo jedan s drugim, i krv Isusa Krista, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha.” Ako idemo u Božje svjetlo svaki dan- u Njegovu svetu nazočnost- tada će nam pokazati koliko smo grešni. Kada to priznamo On će nas očistiti (stih 9), a ako to negiramo tada smo lažovi (stih 8 I 10) I ne možemo dobiti oprost. Danas postoji učenje koje je proizišlo iz psihološke znanosti. Ljude se uči da govore sebi “u molitvi” riječi kao: “Ja sam bezgrešan, ja nemam grijeha…” Braćo, stanite, to je laganje! Mi smo grešni i kao takvi smo I bespomoćni. Mi trebamo ovisiti od milosti. Neki pokušavaju svojim naporima biti spašeni, dok ovi navedeni (a bilo ih je uvijek samo što danas imaju I podršku tzv. Znanosti) negiaju da su grešni. Negiranje grijeha neće dovesti I do njegovog uklanjanja. Pitam se hoće li ti “propovjednici” koji tako uče kada odu u pakao zajedno sa svim tim zavedenim dušama početi govoriti tamo: “Ja nisam u paklu, ja nisam u paklu…”? Braćo, tako nastaju problemi. Naš loš odnos s Bogom prouzrokuje i naš loš odnos s bližnjim. Isto tako I naš loš odnos s bližnjim (ako smo posvađani primjerice) prouzrokuje I naš loš odnos s Bogom. Iz čitanih stihova vidjeli smo što je ključ dobrog odnosa s Bogom i bližnjim: 1. Dolazak pred Boga u Njegovu nazočnost, Njegovu svjetlost 2. Poslije toga dobivamo osvjedočenje u one stvari koje su kočnica Božjemu djelovanju: 3. Zatim priznajemo te stvari- priznajemo grijehe. Ako smo što pogriješili protiv bližnjeg moramo otići toj osobi i zatražiti oprost. Ako smo mi povrijeđeni od nekoga moramo oprostiti, Bog će dati snagu da to mognemo učiniti. 4. Kada smo priznali tada dobijamooproštenje, obnovu i snagu da živimo pravim kršćanskim životom. Tada se nećemo raspravljati među sobom, tračati… tada ćemo ljubiti jedni druge, a to je ono što Isus od nas želi: “Ovo je zapovijed moja: ljubite se među sobom, kao što sam ja ljubio vas!” (Ivan 15:12) Po toj ljubavi- agape ljubavi- poznat će nas kao Isusove učenike. Stoga, predajmo svoje živote Bogu, a On će nam dati ljubavi za Njega i bližnje, a iz te ljubavi izići će i oprost bez kojeg nema čvrstog, trajnog i pravog kršćanskog zajedništva. “A povrh svega toga imajte ljubav, koja je veza savršenstva!” (Kološanima 3:14) |
29.09.2008., ponedjeljak
I U RAZOČARANJU MOGU RAČUNATI NA ISUSA
|
Razočaranja su dio našega života. Mnogi od nas kada mole mole da nikada ne bude razočaranja, patnje... Ako molitš tu molitvu onda bih te pitao gdje se nalaziš sada? Jel ovo Nebo? Nije, nalazimo se na zemlji kamo nas je Isus stavio kako bi navijestili Radosnu Vijest ovomu izgubljenomu svijetu. Postoje pokreti koji uče o prosperitetu, da samo možemo biti sretni, da ćemo prosperirati budemo li imali više vjere. Ne bih se složio, jer nigdje u Svetomu Pismu ne postoji obećanje da ćemo biti pošteđeni nevolja, razočaranja. Kada čitamo Jeremiju 17:-8 vidimo kada ćemo se zbilja razočarati. Razočarat ćemo se budemo li se uzdali u sebe i u druge ljude. Čovjek je grešan, ograničen i sklon je razočarati, povrijediti drugog čovjeka. Hajdemo skupa pročitati spomenuti odjeljak: Ovako veli Gospodin: „Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka; Na čovjeka se oslanja čije se srce odvraća od Boga! On je kao grm u pustari. On ne doživi da mu je dobro. On stoji u suhoj pustinji, u slanoj zemlj, u kojoj se ne stanuje. Blagoslovljen čovjek koji se uzda u Gospodina, Kome je uzdanje Gospodin! On je kao drvo posađeno kraj vode, koje k potoku pruža svoje korijenje. Ono se ne treba ništa bojati kada dođe žega. Njegovo lišće ostaje zeleno; u sušnoj godini nema nikakve potrebe. Ne prestaje donositi plod“ Vidimo gore pustinju. , vidimo zemlju u kojoj sigurno ne bi živjeli. Tako je i kada se pouzajemo u ljude. Ljudi razočaraju, ostave i bace u očaj, ponekad okrenu glavu od svojih prijatelja kada se nađu u nevolji. Kada čitamo dalje 9 redak Jeremije 17 dobijamo odgovor na pitanje zašto? Ljudsko srce je lukavo, nitko osim Boga ne može znati njegove naume. Što vidimo od 7-8 stiha: vidimo obilje. O da, samo s Njim možemo imati obilje, radost, čao i u nevolji. U nevoljama čak ta radost postaje veća. Isus već danas pruža svoje ruke ka tebi. On želi da mu dođeš sa svim svojim teretima i svim svojim problemima koji te pritišću. On želi da Mu dođeš i kada si sretan, On želi da s Njim podijeliš tu radost. Kako je divan prijatelj. Možda ti je rođendan, možda slaviš maturu, možda si našao posao kojeg si dugo čekao, otiđi k Isusu i podijeli to s Njim zahvalivši mu se. Isus kaže: „Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, ja ću vas okrijepiti“ (Matej 11:28) Vidiš, On te zove. Ima još jedna lijepa vijest. On je vjeran i pravedan u ispunjavanju svojih obećanja. Dođeš li zbilja Isusu On će ti dati mir i okrijepu kakvu do sada nikada nisi iskusio. 1. Desit će se još mnoge nevolje, ali s njima će doći i mnogi blagoslovi. Mir će Božji koji nadilaazi svaki razum čuvati tvoje srce u Isusu. Moći ćeš kao i David u najvećoj nevolji reći „Gospod je moj pastir, ništa mi ne nedostaje.“ (Psalam 23:1) U Ivanovom Evanđelju 10:11 Isus kaže da je On dobri pastir. On te nikada neće ostaviti, a biti ovčica Njegovog stada je nešto predivno. I u razočaranju možeš kao Ivan osloniti se na Isusova prsa i reći Mu: „Ti si moj pastir dobri, Ti si moje uzdanje svo, Ti si moj Bog, Gospodin i Spasitelj. Hvala Ti za sigurnost koju mi pružaš i mir Tvoj koji nadilazi svaki razum. Hvala Ti što i u najvećim razočaranjima, brigama i kušnjama mogu računati na Tebe. Amen“ Dragocjena dušo, osloni se na Isusa već sada i predaj Mu sve svoje boli, a On će zbilja dati ti radost i mir i unajvećoj nevolji. Upamti: On Te nikada neće razočarati, ostaviti, On je s tobom uvijek. Možda će ti nekada djelovati kao da je daleko ali pogledaj bolje i vidjeti ćeš da ti je tada najbliže. Dođi, klekni pred Njim i predaj Mu se u molitvi. On će izvesti na dobro sve, samo se osloni na Njega. Iz razočaranja i kušnji izaći ćeš kao pobjednik, biti ćeš jači. On će izvojevatio veliku pobjedu, a ti o dragocijena dušo, radovat ćeš se skupa s Njim. |
KRŠĆANSKI GOVOR I STAV KOJI ZAUZIMAMO U ODNOSU NA BLIŽNJE
|
Koliko često svojim nepromišljenim riječima povrijedimo ljude oko sebe? Dali smo svjesni koliko naše nepromišljene riječi, postupci i ponašanja mogu nanijeti boli drugim ljudima oko nas? Pročitajmo Jakov 3:6-12 Često se ponašamo toliko bahato da uopće ne izgledamo drugačije od bezbožnika. Naša djela niječu vjeru koju ispovijedamo. Tu posebnu ulogu igra naš jezik , naše držanje u odnosu na druge ljude u našoj blizini. Svakako da će se problemi javiti, nesuglasice oko nekih pitanja..., ali je činjenica da za svaki problem postoji i mirno riješenje. Naš jezik često umjesto da ublaži nastali problem on ga još više pogoršava. U Izrekama 15:1 čitamo da „blag odgovor utišava gnjev“, a dalje stih kaže: „uvredljiva riječ podiže srdžbu.“ Naš jezik često izazove samo još veći sukob i to može ići u nedogled. Priliči li kršćaninu da njegov stav bude stav Izreka 15:1b gdje piše da uvredljiva riječ podiže srdžbu? To ne bi trebao biti naš jezik. Naš jezik bi trebao biti blag kao i naš stav u odnosu prema drugim ljudima kao u prvom dijelu navedenog stiha (Izreke 15:1a) Moramo znati da „žestok čovjek izaziva kavgu, a strpljiv utišava svađu.“ (Izreke 15:18) Osoba koja je gnjevna u srcu ne mora to odmah ispoljiti, ali kad tad će doći do ispoljavanja takvog ponašanja. Blagost i strpljivost su plodovi Duha (čitamo u Galaćanima 5:22-23) Ako smo primili Krista tada se desila promjena, počinjemo donositi plodove Duha. Ako smo mi blagi i strpljivi, ako naši odgovori budu blagi i ako budemo strpljivi u nekoj situaciji imat ćemo uspjeha: utišat ćemo gnjev svojom blagošću, a strpljivošću svađu. Možda ne odmah (ovisno o vrsti problema koji se pred nas postavlja), ali svakako da će doći do uspjeha. Često pokušavamo sami nešto poduzeti kako bi se desila promjena, ali nema uspjeha. Zašto? Zato jer ljudska priroda je borbena! Po prirodi mi se želimo boriti, želimo silom postići cilj, želimo svađom riješiti nedoumicu, ignoriramo druge oko sebe misleći da smo moćniji u odnosu na njih. To je ljudska priroda. Jednostavno: mi smo grešni po svojoj prirodi i nismo sposobni činiti dobro. Kada u 140 Psalmu David moli Boga da ga izbavi od zlih ljudi (stih 2), dalje u 3 stihu kaže: „Od onih koji smišljaju zlo u srcu i svaki dan kavge zameću!“ Zapazite ovo: u srcu! Isus kaže: „Jer, iz srca dolaze zle misli, ubojstva, preljubi, bludnost, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. To je što oneočisti čovjeka.“ (Matej 15:19-20a) Kakvo je to srce? To je srce koje je daleko od Boga! U stihovima Matejeva Evanđelja 15:8-9 čitamo o tim ljudima koji Boga časte usnama, a njihova srca su daleka od Njega. Ti ljudi su često naizgled dobri vjernici, mogu pjevati u zboru, mogu davati najviše prihoda, a da njihovo srce bude daleko od Boga. Takav život ne može donijeti dobre plodove nego samo zle plodove- plodove tijela od kojih su dva svađa i srdžba. Bog gleda na srce. Čitamo u 1 Samuelovoj 16:6-7 kada je Sasmuel otišao kod Jišaja da pomaže nekog od njegovih sinova za kralja Izraelova. Kada je pred Samuela proroka došao Eliab, Samuel je ugledavši ga pomislio da bi to mogao biti pomazanik Gospodnji. Što mu odgovara Gospodin u 7 stihu? Čitamo: „Ne gledaj na njegovu vanjštinu i na njegovu visinu! Jer njega nisam izabrao. Ljudi ne vide. Ljudi gledaju na vanjštinu, a Gospodin gleda na srce.“ 1. Kasnije vidimo da je izabrao Davida. Što je bio David? Pastir, a zanimanje pastira je bilo najnečasnije u to vrijeme. Što je David činio pa je bio čovjek po Božjem srcu? Predao se Bogu, provodio je vrijeme s Njim i dozvolio mu da ga jača kroz životne okolnosti. David je bio prepušen Bogu, a ne svojim naporima da postigne pravednost. Može li čovjek spasiti sebe? Promijeniti sebe? Ne može! To je učinio Isus. Ponašamo se često kao da nismo primili spasenje. Ako smo primili spasenje, a primili smo ga besplatno, besplatno ćemo primiti i promjenu koja obvezno mora doći kada primimo spasenje po Kristu. Dali ljudsko srce samo po sebi može zadovoljiti Boga? Jeli to u stanju? Iz malo prije navedenih činjenica vidimo da ne može. Sada ćemo vidjeti kakvo je ljudsko srce. Odgovor nalazimo u Jeremiji 17:9 gdje kaže: „Lukavo je srce više nego išta podmuklo. Tko da ga shvati?“ Samo Bog zna što se nalazi u srcu, samo On! On će naplatiti svakomu prema njegovim putovima kako zaslužuju njegova djela (stih 10) Hoće li nas spasiti držanje zakona. Neće, jer nismo ga u stanju vršiti. Po zakonu spoznajemo naš grijeh, bivamo osuđeni. Kada pogledamo realno vidimo da koliko god se trudili činiti dobro svojim snagama to ne uspjevamo. Onda se desi da posegnemo za metodama ovosvjetskih autora koji nude rješenja kako pričati ljubazno? Kako uspostaviti pravu komunikaciju? Kako biti dobar sa svima? Oni nas samo mogu naučiti kako glumiti, ali srce ostaje ne promijenjeno. Naš jezik kad tad pokaže svoj pravi zvuk i naš stav kad tad povrijedi nekog. Oslonjeni na ovu činjenicu da smo bespomoćni shvatimo da ne možemo sami sebe promijeniti. Sami se ne spašavamo, sami se ne mijenjamo. To jedino može Isus, jer po prirodi mi smo pokvareni, naše srce ne možemo promijeniti - naša narav je zla, grješna, sklona je činiti zlo. Takvo je naše srce. Kada primimo Isusa postajemo spašeni, djeca Božja- to je dar. Isto tako Isus donosi i promijenu. „On ti oprašta svu krivnju tvoju i liječi sve mane tvoje“ (Psalam 103:3) Kako to dobiti? Moramo priznati svoj grijeh, svoju manu, svoju slabost kako piše u 1 Ivanovoj 1:9, moramo znati da samo On može dati promijenu i snagu da živimo životoom pobjede. Da, On može promijeniti i naš jezik. David je bio svjestan svoje bespomoćnosti pa je stoga zamolio Gospodina, čitamo u Psalmu 141:3 njegovu molitvu: „Postavi, Jahve, stražu ustima mojim, bdij na vratima usana mojih!“ U Ezekielu 11:19-20 Bog kaže da će nam iskinuti kameno srce i dati nam srce od mesa, kaže da ćemo hoditi po Njegovim uredbama. Hoćemo li hoditi svojom snagom: nipošto, hodit ćemo s pomoću Svetoga Duha koji se nastanio u našim životima onoga dana kada smo primili Isusa vjerom. Ako imamo novo srce koje nam je sam On dao onda će i naše riječi kao i naši postupci biti ugodni Bogu. Otvorimo sada Izaiju 6:5-7 Bog želi tom žeravicom dotaći i naše usne. Mi moramo priznati da naš jezik nije ugodan, da naši postupci i naš stav ne svjedoče za Krista. Bog će vatrom svojega Duha spaliti svaku nečistoću, a naš jezik će biti očišćen, biti će promjenjen- naše riječi postat će Bogu ugodne- blage, solju začinjene. Tada ćemo moći izvršiti ono što piše u Filipljanima 2:1-5 2. Odložimo laž, govorimo istinu, svaki svojemu bližnjemu, jer smo udovi jedni drugim! Ako se i ljutimo, ne griješimo! Neka sunce ne zađe pri našoj srdžbi. Ne dajmo mjesta đavlu (prema Efežanima 4:25-27) Dalje kada čitamo Efežanima 4:30-32 piše da ne žalostimo Duha, piše da otklonimo svaku gorčinu, gnjev, srdžbu, viku psovku sa svim zlom! Kakvi trebamo biti jedni prema drugima: „Umjesto toga budite jedni prema drugima prijazni, puni milosrđa! Optraštajte jedni drugima jer je i Bog vama oprostio po Kristu“ (Efežanima 4:32) U istoj poslanici volio bih da pročitamo Efežanima 5:15-16 i 6:10. Kako da pazimo? Kako da živimo životom po Njegovoj volji? Kako da naš rječnik bude ugodan? Kako da naš stav prema drugima bude bratski, prijateljski-blag? Samo po Gospodnjoj snazi i moći. Dolazimo svaki dan pred Njega da nam pokaže naše grijehe, ispovjedajmo ih i oslonimo se na njega- ovisimo o Njegovoj milosti. Pogledajmo još jednom Jakov 3:6-12 Pazimo na svoje usne, na svoj govor, svoj stav! Jer povrijedimo li druge, brata ili sestru ili otjeramo li svojom odbojnošću one vani od Evanđelja znajmo da ćemo odgovarati za to. Ako moj život ne donosi plodove Duha opisane u Galaćanima 5 dali mogu tvrditi da sam spašen? Ne, nisi spašen, tvoja vjera je mrtva bez djela. Kada smo čitali odjeljak U Jakovu 3:12 spomenuti su plodovi. Kroz 3 poglavlje ove poslanice provlači se jezik, na njemu se potencira. Od njega su povučena mnoga zla. Od jedne izjave znalo je u povijesti doći do ratova, raskola u crkvama, državama, obiteljima. Nitko nije jezik ukrotio od ljudi niti može jer je čovijek rob grijeha. Ali vidimo tko to može učiniti. Jedino Bog. Zato, ako naš jezik govori zlo ili ako naš stav bez da išta kažemo riječima kaže bližnjemu: „Idi, prezirem te, mrzim te, veći sam od tebe“ tada se ponizimo pred Bogom, priznajmo kao Izaija da smo ljudi nečistih usana. Tada će Bog dati žeravicu sa svojega oltara- On će vatrom duha spaliti sve zlo u nama- On će očistiti naš jezik, ukrotiti ga i zaštititi, naše ponašanje će promijeniti u ponašanje koje ga proslavlja. Kako će samo naši odnosi biti bolji! To će biti odnosi u ljubavi po čemu će nas svi poznati kao Isusove učenike. Stoga već sada molimo za očišćenje, za obnovu po Duhu Svetomu. Naš život će zbilja biti promijenjen, a naša komunikacija među braćom i sestrama i komunikacija u susretu s ljudima iz svijeta biti će takva da će naš blagi odgovor uništiti gnjev, da će srca biti dotaknuta. I kao što smo naglsili malo čas to naglašavamo i sada na kraju: to nam može dati jedino Bog. Naše će usne umjesto uvrede reći blagu riječ, naš će stav odbojnosti i uznositosti postati stav poniznosti pred Bogom i bližnjima, stav koji će biti praćen ljubavlju, a ne mržnjom i ohološću. Kao takvi, promijenjeni Božjom milošću biti ćemo svjedočanstvo ovomu svijetu i poticaj jedni drugima na punu službu na slavu Božju.. |
13.12.2007., četvrtak
POZIV NA MOLITVU
|
Draga braćo i sestre u Kristu, pozivam vas na molitvu za Probuđenje koja traje svaki dan u 22h. Molimo za nas-pojedince, za obitelji i Crkvu. Zatim molimo za naše mjesto, grad, kraj i državu i na kraju svijet. Molitva traje već nekoliko godina. Pridružite se i molite da PROBUĐENJE dođe. Slomimo srca, ponizimo se, dopustimo Isusu da nas očisti svojom krvlju i zavapimo Mu iz svega srca. Bog neka vas blagoslovi! Više informacija, kliknite ovdje Pozivamo vas i na on line molitvu do Nove Godine ovdje.na KPF, a za on line molitvu direktno kliknite ovdje |
04.11.2007., nedjelja
IDOLOPOKLONSTVO I NJEGOVA POGUBNOST;
|
Tema današnje propovjedi je Idolopoklonstvo i njegova pogubnost. Braćo i sestre u Kristu, svjedoci smo svakodnevnog idolopoklonstva koje je zavelo mnoe ljude, grupe, čak i čitave nasrode. Tradicionalne crkve često nalaze razno razne izgovore za držanje idola u svojim odajama, čak tim ikonama i kipovima prepisuju se čudotvorna svojstva. Toliko su ubjedljivi onni koji to podržavaju da bi čovjek zamalo povjerovao toj laži. Što Bog kaže o idolopoklonstvu: "Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. 5 Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, 6 a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi." (Izlazak20:4-6) Bog je zabranio pravljenje bilo kakvih likova. U ovoj zapovjedi pogledajmo i zapazimo: BOG je posebno naglasio Njegov pravedni gnjev. Bog mrzi idole. Bog koji je sve stvorio, koji sve drži u svojoj ruci, zamjeniti Ga parčetom drveta, kamena ili bilo čega drugog je sramota! Grijeh protiv Njega! Zamislite sada ovo. Vi ljubite kamen i kađete da je to vaš "tata ili mama", kako bi se pravi mama i tata osjećali? dapače, bili bi uvriješeni. koliko više to neće uvrijediti Boga koji je svedrđitelj, koji nas ljubi ljubavlju vječnom, toliko nas je ljubio da je dao Svojega sina Isusa Krista da "nitko tko u Njega vjeruje ne pogine nego da ima život vječni" (Ibvan 3:16) Sada pročitajmo skupa u knjizi Habakuka 2:19 gdje kaže: "Jao onom tko komadu drva kaže: "Probudi se!" Kamenu nijemom: "Preni se!" On da prorokuje? Optočen može biti i zlatom i srebrom, ali nikakva daha životnog nema u njemu. " Idoli su mrtvi i velika đavolska laž da mogu nešto napraviti. Da, neki će sada reći: "Znaš, ovaj i onaj su ljubili ikonu i ozdravio je" Đavao čini lažna znamenja kako bi ljude otjerao od Boga, da Mu ne dođu po Isusu i prime spasenje. U 1 Ivanovoj 4:1 piše da provjeravamo duhove. Ako nešto nije u skladu sa Biblijom znajte odmah da to ne može biti od Boga. Bog je istina (Ivan 14:6) i ne može svoju riječ zanijekati. Tako, sva tako zvana čuda preko idola i drugih likova ne mogu sigurno biti od Boga, nego samo od sotone. Braćo i sestre, idoli su veliko zlo i njihova pogubnost je velika. Božji gnjev privlače oni koji im se klanjaju. Mnoštvo izraelskih i judejskih careva privuklo je na se pravedni Božji gnjev i sav narod koji je otišao za kumirima. Ta pogubnost je prisutna i danas. Idoli ne moraju biti samo likovi: to mogu biti i javne ličnosti, osobe iz povijesti, novac... sve su to idoli koje moramo ukloniti iz našega života i na njihovo mjesto staviti onoga komu to mjesto pripada: ISUSA! Crkve u kojima prebivaju idoli, ikone, kipovi, su crkve iz kojih je Bog odavno sklonio svijećnjak. Mnogimogu pričati i tereotizirati, ali Božja Riječ je jasna i izričita po tom pitanju. Često se pravdaju: "To važi samo za židove" Nije točno, za sve nas. Po tome spoznajemo grijeh, a po Isusu primamo milost. Možemo li reći da smo Isusovi, a svjesno kršimo Božju zapovjed. Mnogima će Isus reći da odu. Jednom sam bio napadnut od jednog katolika koji me napadajući ubjeđivao da su apostoli štovali predmete, ikone... Koje bogohuljenje! To nigdje ne nalazimo u Bibliji. Braćo i sestre, ako u životi imate idola najprije u svojemu srcu, srušite ih u Kristovu imenu i pokajte se za to, ispovjedite to Bogu molieći Ga da vas čisti Kristovom krvlju, da vas obnovi, da On bude na prvom mjestu u vašem životu, nikakvi idoli. Da, i ako imate kakve idole doma i sve što upućuje na to, skinite ih i odstranite od vas. Pokajte se i Bog će odvratiti svoj pravedni gnjev. Priđite Mu puni djetinjeg pouzdanja, On je Gospodar Gospodara, ne neki kamen, nema "pomoćnih sredstava"- to sve vrijeđa Njega, odbacite sve i priđite Njemu. Recite:"Ti si moj Bog, Gospodin i Spasitelj Isuse, u Tvoje sveto ime uništavam sve idole u mojemu životu i oko mene. Dođi i obnovi me!" Ako si iz crkve ili neke od religija koje podrđavaju idole, sjeti se božje Riječi što kaže o tomu, dođi Isusu kajući se i primi Ga u svoj život. Ako si Ga primio, Ti si sada spašen- ideš u Nebo! Sada kada smo odbacili idole u našim životima, krenimo svjedočiti svima o živome Bogu koji ne prebiva u rukotvorinma ljudi već koji je prisutan ovdje i koji nas čuje, koji želi da Mu po isusu koji je jedini put priđemo i uživamo u Njegovoj prisutnosti. Molimo Boga na kraju ove propovjedi da presvedoči sve ljude oko nas o pogubnosti idolatrije i da svi prime spasenje koje je Kristu Isusu našemu Gospodinu i Spasitelju. Milost vam i mir i svako dobro u Gospodinu Isusu. AMEN |
16.05.2007., srijeda
Krist, Gospodin I Spasitelj
|
Ovo je propovjed Williama H. Papea Vjerujem da će vam čitanje ove propovjedi koja slijedi donijeti veliki blagoslov. Želim vam ugodno čitanje uz želju i molitvu da vas Bog bogato blagoslovi. Kliknite ovdje. |
